U Krajini je malo tekućih voda, a malo je i podzemnih, pa su se Krajinjani vjekovima služili bunarskom i vodom nebrojenih bistijerna, odnosno ubli. Ublovi su zemljani, kružni iskopi dubine oko 8-9 metara koji se pune podzemnim vodama ili u slučaju ublova u Krajini, kišom, kao i bistijerne, odnosno puse koje se takođe pune kišnicom, ali su plića udubljenja u kamenom ili zemljanom tlu. Sela su imala jedan ili više ”u gnjili” iskopanih ublova i lokvina za pojenje stoke. Pravljeni ublovi su nerijetko grupisani na seoskim proširenjima i uz puteve i njihovom vodom služili su se običajnim redom.

Po predanju Stari bunar je izgradjen 1001. godine. Njegova izgradnja veže se za doba vladavine kralja Vladimira i njegove žene Kosare. Bunar danas koristi lokalno stanovništvo.

Stari bunar se nalazi na malom platou u neposrednoj blizini manastira Prečista Krajinska, u selu Ostros, pored lokalnog puta, Ostros – Vladimir. Od lokalnog puta udaljen je nekoliko metara, a do njega se dolazi utabanom prohodnom stazom.

U podnožju Rumije u Gornjoj Krajini, u oblasti Veljeg Ostrosa, u zaseoku Boljevići sačuvano je 12 starih bunara, ublova ili ubli. Osim dvije prirodne vode, Pinčića potok i potoka Bapsula, drugih tekućih voda u ovom kraju nema, pa su mještani oduvijek gradili ublove i bistijerne kako bi zadovoljili potrebu za vodom u sušnim periodima godine i periodima kada je najneophodnija, tokom dugih toplih, suvih ljetnjih dana. Iz ublova su koristili pijaću vodu, a lokvine su građene kao pojilišta ili pojila za stoku.

Kod ublova u Boljvićima s jeseni su organizovane svadbe i nazdravljalo se ”dobrom vodom iz bunara u Balaju”. Tako se nazdravljalo i kad se svadbovalo na drugim mjestima. Naime, voda iz Boljevića smatrana je blagoslovenom, pa se nosila za potrebe svadbenih veselja kako bi se nazdravilo mladencima za sreću i zdravo potomstvo.

Po lokanim pričama, ublovi u Boljevićima su veoma stari i dovode se u vezu sa gradnjom hijadugodišnjeg Kosarinog bunara. Po starim krajinskim običajima i tradiciji, svaki je momak, prije no što bi zaprosio đevojku, da bi posvjedočio svoju zrelost i vrijednost, trebao uraditi nešto za dobrobit svoje prodice, bratstva ili zajednice. Tako se generacijama prepričava legenda o nastanku 12 ublova u Boljevićima.

Naime, jedan mladić hodeći starim krajinskim, karavanskim putem zapazi i zaljubi se u prelijepu đevojku koja sjeđaše ispod stabla koštanja. No, roditeljima đevojke se učinje da on nije prilika za njihovu kćer, pa mu rekoše da sagradi nepresušni bunar dubok 12 metara i sličan onome koji je knez Vladimir napravio Kosari. Mladić je prihvatio izazov i odmah počeo graditi, ali nije mogao kopati dublje od deset metara. Što bi danju izgradio noću bi vile oburdale. Shvatajući da ne može izgraditi uba kao Kosarin, dosjeti se izgraditi 12 posebnih ublova za svih 12 mjeseci u godini, po jedan. To je bilo dovoljno da dobije za ženu voljenu đevojku, sa kojom je imao 12 đece čiji potomci i danas žive oko krajinskih ublova. I sada se čuje priča da su 12 ublova u Boljevićima, od starine, vlasništvo 12 bratstava ovog kraja.